Warning: file_exists(): open_basedir restriction in effect. File(/home/.sites/112/site1328/web/de/wp-content/themes/ghb/dynamic.css) is not within the allowed path(s): (/home/.sites/127/site2221034/web:/home/.sites/127/site2221034/tmp:/usr/share/pear:/usr/bin/php_safemode) in /home/.sites/127/site2221034/web/wp-content/themes/ghb/option-tree/includes/ot-functions.php on line 235

U narodu Ejke naročito su bili rašireni varanje na vazi i na litru, kao i svi drugi oblici prevare i zakidanja u trgovini.

Dragi Allah im je iz Svoje neizmjerne milosti poslao jednoga od njih da ih opominje i poziva na pravi put – Šuajba, alejhisselam.

Tačna vaga, dakle, odražava opći princip reda i ravnoteže u domenu trgovačkih veza među ljudima. Ona je odraz i poštenja, odnosno povjerenja, na čemu se temelje svi zdravi i prosperitetni (berićetni) odnosi među ljudima. Tačna vaga, također, odražava i pravednu raspodjelu dobara, pa je zato varanje na vazi u stvari oblik krađe kojom se čini nasilje i nepravedno otima tuđi hakk.

Zbog svega toga namjerno zakidanje na vazi, odnosno njezino podešavanje tako da pogrešno vaga, predstavlja jedan od izuzetno teških grijeha koji izazivaju srdžbu dragoga Allaha i upropaštavaju one koji ih čine.

 

Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako oni ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se svi ljudi zbog Gospodara svjetova dići! (83:1-6)

 

Ali, ljudi su, nažalost, i kad je u pitanju tačno vaganje uglavnom skloni neredu. To je zato što većinom slijede neodoljivi poziv svoje strasti koja teži ka sve većem užitku i ne može da se zadovolji samo sa vlastitom mjerom. Ne, ona hoće uvijek više, i još više, pa tako kad potroši svoj hakk – ono što po Allahovoj mjeri njoj pripada, okreće lice ka tuđem hakku. Tako se javljaju pohlepa, zavist, krađa, nasilna otimačina i prevara kao sredstva kojima se želi i otima tuđe.

Ovo je, nažalost, prisutno kod svih naroda, ali Kur’an ne bez razloga pominje upravo Šuajbov, alejhisselam, narod kao primjer ljudi koji su ogrezli u otimačini tuđega hakka.

Naime, među njima je varanje na vazi i na litru, kao i drugi oblici prevare i zakidanja u trgovini, bilo rašireno do te mjere da je poštena trgovina bila sasvim zamrla na njihovim trgovištima a laži i prevare postali uobičajena trgovačka praksa. U takvim uslovima svako ko bi s njima stupao u trgovačke poslove bio bi zakinut i opljačkan. Uz to su, kako je već rečeno, nepravedno i nasilno otimali tuđu imovinu i tako što su pod izgovorom naplate carina i putarina sistematski pljačkali sve trgovačke karavane koje su prolazile njihovim područjem.

Osim što su remetili Allahov red u pogledu tačnog vaganja, Narod Ejke ga je remetio i na taj način što su činili najveći nered koji neko može činiti – dragom Allahu su drugove pridruživali i idolima se klanjali.

Allahov vjerovjesnik Šuajb, alejhisselam, ih je jasnim riječima istrajno upozoravao na pogubne posljedice svih njihovih nagomilanih grijeha. Pozivao ih je na pravi put – da samo dragog Allaha obožavaju i da Mu nikog i ništa ne pridružuju, a njegove su im riječi: ”Pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji, kada je već na njoj uspostavljen, ne remetite!”; bile jasna opomena i da ostave pogubnu praksu prevara i krivoga vaganja u kojoj su bili ogrezli.

 

A u Medjen (smo poslali) brata njihovog Šuajba: “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!” (29:36)

 

A Medjenu (smo poslali) njegovoga brataŠuajba. “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se klanjajte, vi drugoga boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašega, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji, kada je već na njoj uspostavljen, ne remetite. To je bolje za vas ako vjerujete. I ne postavljajte zasjede na putu ispravnom, prijeteći i od Allahovoga puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili. I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!” (7:85-87)

O su oni, “da li vjera tvoja traži da mi napustimo ono čemu su se preci naši klanjali, ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si ‘pametan’ i ‘razuman’!” “O narode moj”, govorio je on, ”shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. I tražite oprost od svoga Gospodara, i onda Mu se pokajte! Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi. “O Šuajbe”, rekoše oni, “mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si među nama jadan; da nije roda tvog, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag.” “O narode moj”, reče on, “zar vam je rod moj draži od Allaha, Koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono što vi radite! O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati kog će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je uistinu lažac. Pa, vi čekajte i ja ću s vama čekati!” (11:87-93)

 

Navedeni ajeti Kur’ana daju nam jednu vrlo realističnu sliku mnogih rasprava koje je Šuajbov, alejhisselam, narod s njim vodio. Kako vidimo, konstantno su mu prijetili da će ga iz grada istjerati ili ga kamenovati, a sve u nadi da će se ”vjeri pradjedovskoj” i trgovačkoj praksi uobičajenoj on, i uz njeg’ i njegovi sljedbenici, vratiti.

Šuajb, alejhisselam, se, međutim, na sve te prijetnje uopće nije ni osvrtao, već je smjerno i odano, zajedno sa vjernicima koji su bili uz njega, Allahovim putem čvrsto hodio – samo je svome narodu na sve njihove prijetnje odgovarao: ”O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je uistinu lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati!”

 

Kada je istekao rok koji je dragi Allah odredio Šuajbovom, alejhisselam, narodu, dođe vrijeme teške kazne koju više nisu mogli izbjeći. Kur’an časni pominje tri vrste kazne koja je pogodila i uništila ovaj opaki narod. Prva je strašan potres – zemljotres uništavajuće snage:

 

I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični. Oni koji su smatrali Šuajba lašcem kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali. (7:91,92)

 

A u Medjen (smo poslali) brata njihova Šuajba: “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onom svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!” Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični. (29:36,37)

 

Druga kazna koju Kur’an pominje je užasan glas – vrlo vjerovatno ista onakva detonacija uništavajuće siline kakva je uništila i drevni Semud:

 

I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli, kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud! (11:94,95)

 

Treća kazna je imenovana kao kazna iz oblaka:

 

I oni su nastavili da ga (Šuajba, alejhisselam) u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to bi kazna jednoga strašnoga dana. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (26:189-191)

 

Na bazi navedenih ajeta Kur’ana časnoga, izgleda da je Ejku/Medjen pogodila ista vrsta kazne kao i Semud – dakle, silni zemljotres praćen užasnim krikom (detonacijom ogromne snage) i kaznom iz oblaka. Nije baš sasvim jasno šta je tačno bila ova kazna iz oblaka. Najlogičnijom izgleda pomisao da je riječ o munjama koje su sijevale iz oblaka i usmrćivale ljude na zemlji, što bi bilo i naše mišljenje. Ali, ne mogu se potpuno odbaciti ni neke druge mogućnosti – naprimjer silni grad kojom prilikom su veliki komadi leda iz oblaka pogađali ljude, ili možda oblak vulkanskog pepela koji je prekrio i pobio zlikovce do posljednjega. Dragi Allah najbolje zna.

Nakon svega Šuajb, alejhisselam, im se, vjerovatno gledajući njihova mrtva tijela, po posljednji put obratio:

 

A on (Šuajb, alejhisselam) ih je već bio napustio i rekao: “O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto onda da tugujem za narodom nevjerničkim?!” (7:93)

 

I onda je zauvijek napustio Ejku da bi se naselio na drugome mjestu u Medjenu, u neposrednoj blizini Medjenske vode, oaze bogate bunarevima i vrelima.

A puste ruševine uništenoga grada Ejke ostadoše kao trajni podsjetnik budućim generacijama kakve sve posljedice ljude čekaju ako budu istrajavali u najvećem grijehu mnogoboštva, u krivom vaganju, kao i u svim drugim oblicima griješnoga, zločinačkoga ponašanja.

Ruševine Ejke su ostale vidljive sve do vremena Muhammeda, alejhisselam:

 

A i stanovnici Ejke su bili nevjernici, pa smo ih kaznili, i oba su (i ostaci Sodome i ostaci Ejke) pored puta vidljivi. (15:78,79)

 

Šuajb, alejhisselam, je, vidjesmo, i nakon propasti svoga naroda nastavio živjeti u Medjenu. Po svemu sudeći, nije imao sinova, ili su mu svi oni pomrli, pa su uz njega i suprugu vremenom ostale samo dvije kćeri.

Obzirom da je Šuajb, alejhisselam, bio jedino muško u porodici i da ga je starost sve više oslabljivala, sav teret svakodnevne brige oko njihove stoke i usjeva padao je na njegove kćeri. One su, čestite i plemenite, sve svoje obaveze valjano obavljale, ali se i pored toga svakim danom sve više vidjelo koliko im u porodici nedostaje snažna i zdrava muška ruka. Naročito im je bio problem napajanje stoke jer su kćeri Šuajbove, alejhisselam, uvijek morale čekati da svi ostali pastiri napoje svoju stoku i tek bi onda smjele prići pojilištu, pa su svoju stoku mogle napojiti samo vodom koja je u koritima ostajala iza stoke ostalih čobana. Morale su trpjeti ovu nepravdu jer im je mubarek otac bio iscrpljen dubokom starošću, a u porodici ne bijaše druge muške ruke da se izbori za njihova prava.

Šuajb, alejhisselam, je, dobro znajući situaciju, bio već naviknut da mu kćeri duže ostaju izvan kuće prilikom napajanja stoke, pa se prilično iznenadio kad su se njih dvije jednoga dana sasvim neočekivano ranije vratile sa napojenom stokom. Rekle su mu da su na pojilištu srele snažnoga nepoznatoga mladića velike ljepote i markantnoga stasa koji im je ljubazno priskočio u pomoć i napojio im stoku bez traženja ikakve nadoknade. Šuajb, alejhisselam, je odmah jednoj od kćeri rekao da se vrati do pojilišta i dovede tog ljubaznog momka u njihov dom da mu se zahvale i ugoste ga. Otišla je i nedugo potom se vratila hodeći iza stasitog i ljubaznog neznanca.

Pronicljivom vjerovjesničkom oku Šuajbovom, alejhisselam, nije trebalo više od par pogleda pa da u neznanome mladiću prepozna čestita i plemenita čovjeka vrijedna svakoga poštovanja. A, kada im je još on ispričao da je, oslonivši se na Gospodara svih svjetova, u Medjen došao kao izbjeglica iz Egipta čija vlast na najsuroviji način tlači njegov narod, Šuajbu, alejhisselam, je bilo jasno da pred sobom ima jednog od rijetkih duhovnih velikana koji su istinski i potpuno predani Allahu. Reče mu: ”Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!”;[15] a kada mu kći reče: ”O oče moj, uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.”;[ u svome mubarek srcu je osjetio jasno šta mu je činiti. Plemenitom gostu je rekao: ”Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje, ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.;a on mu odgovori: ”Neka bude tako između mene i tebe! Koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili.”[18]

Tako je milošću dragog Allaha jedan Njegov vjerovjesnik, Mūsā, alejhisselam, svoj dom pronašao kod drugog Njegovog vjerovjesnika, Šuajba, alejhisselam.

Molim Allaha za uputu, za red i pravednost u našem društvu, stid i čednost kod naše omladine.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa

*