Warning: file_exists(): open_basedir restriction in effect. File(/home/.sites/112/site1328/web/de/wp-content/themes/ghb/dynamic.css) is not within the allowed path(s): (/home/.sites/127/site2221034/web:/home/.sites/127/site2221034/tmp:/usr/share/pear:/usr/bin/php_safemode) in /home/.sites/127/site2221034/web/wp-content/themes/ghb/option-tree/includes/ot-functions.php on line 235

Hvala i zahvala pripadaju Allahu dz.s.,salavat i selam je Njegovom poslaniku Muhamedu alejhisselamu,porodici poslanikovoj,njegovim prijateljima i svim vjernicima.
Danas ćemo govoriti o vremenu, brzini njegove prolaznosti i važnosti.Postoje mnogi šerijatski tekstovi koji govore o značenju i značaju vremena, a jedan od njih je kur’anska sura koja nosi naziv Vrijeme – El-Asr, u kojoj stoji: Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 1.-3.).
Zatim je uslijedio i komentar gore navedene sure uz mnoštvo primjera. Allah se zaklinje vremenom jer su u njemu pohranjene sve tajne života. U vremenu čovjek ostvaruje svoju sreću i doživljava nesreću; u vremenu živi zdrav i obolijeva; postaje bogat i osjeti gorčinu siromaštva. U stvari vrijeme ne počiva na nečemu što je samo po sebi veličanstveno, već je to blagodat koju čovjek može iskoristiti u dobru, a može je upropastiti čineći loša djela. To možemo objasniti na sljedećem primjeru. Kada bi čovjek upropastio hiljadu godina živjeći u grijehu, pa se iskreno pokajao Allahu, i nakon pokajanja ustrajao na Istini do svoje smrti, ma koliko to neznatan period bio, on će nastaniti vječni Džennet. Dakle, tada čovjek shvati da je najvrjedniji trenutak u cijelom njegovom životu od hiljadu godina, upravo onaj trenutak kad se pokajao, jer je to trenutak koji mu je obezbijedio vječni život i vječnu sreću. Zbog toga se Allah zaklinje vremenom, i podsjeća čovjeka da su noć i dan prilika koju čovjek ne bi smio propustiti. Vrijeme kao blagodat, bolje je od mjesta, jer je to čista blagodat u kojoj nema nedostataka, a onaj ko stradava u vremenu je čovjek koji ne iskoristi tu blagodat kako treba. Upozoravajući na važnost i značaj vremena, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek se neće pomaknuti sa svoga mjesta na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvero: za mladost kako ju je proveo, za život u šta ga je potrošio, za imetak kako ga je stekao i kako ga je potrošio i za znanje koje je stekao, šta je s njim uradio.

Osim što je cjelokupan ljudski život skrojen od vremena, ono što vjernik posebno treba imati na umu, a na što nas islam stalno podsjeća, jeste vremenska ograničenost i kratkoća ljudskog života. Tako u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Život moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, malo je onih koji pređu tu granicu.”

A šezdeset godina u suštini je samo jedan tren. Ako tih šezdeset godina podijelimo na tri djela, vidjet ćemo da se prva trećina završava sa napunjenih dvadeset godina, a to je cvijet mladosti i period života koji većinu ljudi obmani i on pretežno prođe u igri, zabavi i udovoljavanju strastima.
Druga trećina se završava sa napunjenih četrdeset godina, a treća sa napunjenih šezdeset godina, i ako od tih četrdeset godina odbijemo vrijeme koje čovjek provede u spavanju, jelu i piću i privređivanju za sebe i svojuporodicu, kao i u liječenju ukoliko oboli, bit će nam jasno koliko malo života čovjek provede u ibadetu i pripremanju za vječnost.

U vjerodostojnom hadisu se navodi da je Resulullah a.s., rekao: ”Iskoristi pet stvari, prije nego te sprijeći drugih pet: – život prije smrti, – zdravlje prije bolesti, – slobodno vrijeme prije zauzetosti, – mladost prije starosti, – i bogatstvo prije siromaštva.”

Kaze Ibnul-Kajjim, r.a: „Čovjekovo vrijeme, u biti, to je njegov zivot.” (El-Dzevab, El-Kafi, str.184) Hasan el-Basri je rekao: „O čovječe, ti si samo određeni broj dana, kad god prođe jedan dan prosao je i dio tebe, a kada ode dio gotovo da ode sve.“
Dalje, Hasan el-Basri kaze: ”Nema tog dana koji obasja zoru a da se u njemu doziva: o čovječe! Ja sam novo stvorenje, svjedok tvog djela; pa opskrbi se od mene, jer ja se do Kijametskog dana više ne vračam.” (Hul’jetul-evlija, od Ebu Nuajma el-Asfahanija, 2.tom)

Mudraci i razumni shvatili su važnost vremena i njegovu vrijednost, zato su neki od njih rekli: ”Vrijeme je kao zlato”, drugi su rekli, ”Vrijeme je kao sablja” i ”Vrijeme, to je život” I vrijeme je, nema sumnje, skuplje od zlata i oštrije od sablje.

Vrijeme prolazi brzo! Od poslanika Nuha, a.s. se prenosi da je došao melek smrti kako bi ga usmrtio nakon sto je živio oko 950 godina, i prije i poslije potopa, pitao ga je: “O ti poslaniće koji si najduže živio, kako vidiš dunjaluk, (tj. svoj zivot)? Pa je odgovorio: “Život je kao kuća s dvoja vrata. Uđes na jedna i izađeš na druga!!”

Allaha dž.š. u kojoj kaže: ,,Ono što je u vas prolazno je, a ono što je u Allaha- vječno je.“( En-Nahl 96)
Molim Allaha da nam podari bereket u vremenu i da vrijeme bude u našu korist.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa

*